Postoji nešto u tišini posle buke — u onom trenutku kada ne tražIMo, ali nalazIMo. Zovem se Stefan i verujem da najdublje veze nastaju kada dvoje ljudi već razumeju sebe, svet oko sebe, i ne žure nigde. Po struci sam arhitekta, ali ono čIMe se najviše bavIM je slušanje detalja — bilo u prostoru ili u osobi. VolIM kada se razgovor ne završava trivijalno, već ostavi trag. Zrelost mi je uvek bila privlačna — ne ona koja dolazi s godinama, već ona koja se ogleda u pogledu, u miru, u načinu na koji se neko nosi sa sobom. U meni ćeš naći čoveka koji zna šta znači prisustvo. Nisam ovde da popunjavam vreme, već da ga podelIM sa nekIM ko ga ceni. Ako si žena koja više veruje u tišinu nego u spektakl, u prisnost više nego u površnost — možda smo na istoj frekvenciji. Stefan je IMe, ali i čovek koji veruje da dvoje mogu izgraditi nešto što traje, kada temelji nisu od reči, već od dela. There’s something special about silence after noise — that rare calm where we stop chasing and start recognizing. My name is Stefan Lukic, and I believe the most meaningful connections happen when two people already understand themselves and no longer rush through life.